i

im. s. neskl. trinaesto slovo hrvatske abecede

i

im. m. neskl. prednji visoki samoglasnik

i

vez. 1. a. povezuje riječi, označuje pridruživanje, dodavanje [ja ~ ti; pas ~ mačka] b. zatvara niz u kojemu se nabraja [ja, ti, on ~ ona] c. u ekspresivnome nabrajanju naglašuje svaku riječ u nizu [Nakupovala je ~ haljina, ~ cipela, ~ svakakvih stvari.]; sin. te; ant. ni, niti d. povezuje dvije iste riječi naglašujući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. pa, te e. označuje zbrajanje [dva ~ tri] 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice čije radnje mogu biti: a. istodobne [Učio je ~ pisao zadaću.]; sin. te b. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. pa, te c. neutralne s obzirom na vrijeme [Rado je plesao ~ znao je pjevati.]; sin. te d. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla ~ završio u bolnici.]; sin. pa, te 3. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice s različitim subjektima [Došli su ~ mi smo ih lijepo primili.]; sin. a  i dr. i drugo; i sl. i slično

ȉ

čest. 1. naglašuje pitanje kojemu je na početku, tj. njime izrečenu neizvjesnost ili nedoumicu [I što ćemo?; I kako ćemo dalje?] 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost [Napravimo li ~ trećinu posla, možemo biti zadovoljni.]; sin. bar, barem, makar  čak/baš ~ naglašuje uključivanje ili isključivanje drugih mogućnosti osim spomenutih [Ovo čak ~ nije loše.; Baš ~ nije ništa posebno.]

I

pokrata za istok

ìā

usk. oponaša glasanje magarca

iàko

vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Iako je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako... i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, ( mada), makar, premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što  ~... ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Iako je umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako… i… ipak v. pod ako, makar… ipak v. pod makar, premda (i)… ipak v. pod premda

ȉčijī

neodr. zam. G ȉčijēg(a), DL ȉčijēm(u), A ȉčijī/ȉčijēg(a), I ȉčijīm; ž. ȉčijā, s. ȉčijē označuje pripadanje barem jednomu nepoznatom posjedovatelju; ant. ničiji

ȉći

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ȉdēm, 3. l. mn. ȉ, imp. ìdi, aor. ìdoh, imperf. ȉđāh, prid. r. ìšao, pril. s. ȉdūći, pril. p. ìšāvši 1. kretati se pješice [~ ulicom]; sin. hodati, hoditi zast., pješačiti 2. razg. v. voziti se pod voziti 3. primicati se određenu mjestu ili ga napuštati [~ u kino; ~ iz škole] 4. polaziti ili pohađati koje mjesto, ustanovu, školu [~ u školu; ~ na fakultet; ~ u crkvu] 5. razg. v. gibati se pod gibati, kretati se pod kretati 6. odgovarati jedno drugomu prema kakvim obilježjima [Crvena boja ide dobro s plavom.; Oni idu zajedno.]; sin. slagati se v. pod slagati 7. započeti što raditi, poći kamo s kakvom namjerom [~ spavati; ~ ručati; ~ u lov; ~ u šetnju] 8. događati se od početne do završne točke [Čitanje ide sporo.] 9. zbivati se u vremenskome slijedu [Idu dani.; Vrijeme ide.]; sin. prolaziti 10. 3. l. a. biti nadaren za kakvu djelatnost [Matematika mu ide loše.; Ide mu sport.] b. biti traženim [Ovaj kruh dobro ide.] c. biti u radnome stanju, biti ispravnim [Sat ide.] 11. protezati se kroz prostor [Staza ide kroz šumu.]; sin. prolaziti 12. nastojati što postići ili dobiti [~ za novcem; ~ za karijerom]

idèāl

im. m. G ideála; mn. N ideáli, G ideálā 1. v. savršenstvo 2. savršen primjer ili apsolutni uzor

ȉdeālan

prid. G ȉdeālna; odr. ȉdeālnī, G ȉdeālnōg(a); ž. ȉdeālna, s. ȉdeālno; komp. ideàlnijī v. besprijekoran, savršen

ideàlist

im. m. G ideàlista, V ideàlistu; mn. N ideàlisti, G ideàlīstā osoba koja živi u svijetu ideja, koja se ne snalazi u stvarnosti; ant. realist

ideàlistica

im. ž. G ideàlisticē; mn. N ideàlistice, G ideàlistīcā žena koja živi u svijetu ideja, koja se ne snalazi u stvarnosti; ant. realistica

ideàlističin

prid. G ideàlističina; ž. ideàlističina, s. ideàlističino koji pripada idealistici; sin. realističin

idealizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. idealìzīrām, 3. l. mn. idealizírajū, imp. idealìzīrāj, aor. idealizírah, imperf. idealìzīrāh, prid. r. idealizírao, prid. t. idealìzīrān prikazati/prikazivati što u ljepšemu i boljemu ili savršenome obliku [~ život na selu]

idéja

im. ž. G idéjē; mn. N idéje, G idéjā 1. misao, plan ili naum do kojega se dolazi razmišljanjem [dobra ~; Imam ideju!] 2. pojam o čemu [~ slobode] 3. osnovno načelo ili uvjerenje [kršćanska ~] ♦ doći na ideju smisliti što, zamisliti što

identificírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. identifìcīrām, 3. l. mn. identificírajū, imp. identifìcīrāj, aor. identificírah, imperf. identifìcīrāh, prid. r. identificírao, prid. t. identifìcīrān utvrditi/utvrđivati čiji identitet • identificírati se povr. 1. dokazati/dokazivati svoj identitet 2. v. poistovjetiti se pod poistovjetiti, poistovjećivati se pod poistovjećivati

identifikácija

im. ž. G identifikácijē 1. utvrđivanje identiteta [~ leša] 2. osjećaj istovjetnosti ili velike sličnosti s kim ili čim [~ s likom iz književnoga djela]; sin. poistovjećivanje

identìtēt

im. m. G identitéta; mn. N identitéti, G identitétā ukupnost činjenica na osnovi kojih se jedna osoba razlikuje od druge [dokazati čiji ~]

ideològija

im. ž. G ideològijē; mn. N ideològije, G ideològījā fil. sustav ideja, vjerovanja i nauka koji izražava određene vrijednosti u politici, znanosti, umjetnosti, religiji

ideòloškī

prid. G ideòloškōg(a); ž. ideòloškā, s. ideòloškō koji se odnosi na ideologiju [~ rat]

idìla

im. ž. G idìlē; mn. N idìle, G idílā 1. umj. pjesma, slika ili skladba koja opisuje ili dočarava ugođaj sklada i ljepote u prirodi 2. pren. sretan život u kojemu vlada sklad i razumijevanje [bračna ~]

idìličan

prid. G idìlična; odr. idìličnī, G idìličnōg(a); ž. idìlična, s. idìlično; komp. idilìčnijī koji je poput idile, u kojemu je kao u idili [~ život; ~ kraj filma]

idìličnī

prid. G idìličnōg(a); ž. idìličnā, s. idìličnō koji se odnosi na idilu [~ ep]

ȉdiofōnskī

prid. G ȉdiofōnskōg(a); ž. ȉdiofōnskā, s. ȉdiofōnskō koji stvara zvuk titranjem cijeloga tijela

idiòlekt

im. m. G idiòlekta; mn. N idiòlekti, G idiòlēktā jez. govor pojedinca

idìōm

im. m. G idióma; mn. N idiómi, G idiómā 1. jez. svako ostvarenje jezika i svaki jezični sustav [čakavski ~; nestandardni ~] 2.  frazem

idìōmskī

prid. G idìōmskōg(a); ž. idìōmskā, s. idìōmskō koji se odnosi na idiome

idìot

im. m. G idìota; mn. N idìoti, G idìōtā 1. med. osoba koja ima najteži stupanj psihičke zaostalosti 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. debil, imbecil, kreten

idiòtija

im. ž. G idiòtijē med. najteži oblik psihičke zaostalosti, stečen ili prirođen u ranome djetinjstvu; sin. slaboumnost

idìotkinja

im. ž. G idìotkinjē; mn. N idìotkinje, G idìotkīnjā 1. med. žena koja ima najteži stupanj mentalne zaostalosti 2. pogr. žena smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe

idìotskī

prid. G idìotskōg(a); ž. idìotskā, s. idìotskō koji se odnosi na idiote

ìdōl

im. m. G idóla, V ȉdōle; mn. N idóli, G idólā 1. predmet, kip ili slika koji se poistovjećuje s nekim koga se štuje i koji je za štovatelja svetinja 2. pren. osoba, ideja, stvar ili predmet prema kojima se iskazuje pretjerana ljubav i slijepa privrženost

idolàtrija

im. ž. G idolàtrijē v. idolopoklonstvo

idolopoklònstvo

im. s. G idolopoklònstva 1. obožavanje idola, štovanje slika ili kipova koji se smatraju božanstvima 2. pren. uzdizanje idola, osoba, ideja, stvari ili predmeta kojima se iskazuje pretjerana ljubav i slijepa privrženost; sin. (idolatrija)

ìdūćī

prid. G ìdūćēg(a); ž. ìdūćā, s. ìdūćē 1. koji dolazi, slijedi za čim [~ događaji]; sin. daljnji 2. koji je prvi na redu [~ mjesec]; sin. sljedeći

ȉgdje

pril. u barem kojemu, na barem kojemu neodređenom mjestu, gdje bilo

ìgla

im. ž. G ìglē, D ȉgli, A ȉglu; mn. N ȉgle, G igálā/íglā 1. tanka mala kovinska šipka s oštrim vrhom na jednome, a malom rupom na drugome kraju u koju se uvlači konac [šivaća ~; postolarska ~] 2. tanka manja šipka s oštrim vrhom, različitih oblika, veličina i namjena [igle za pletenje; gramofonska ~; pletaća ~; ukrasna ~ za kosu] ♦ kao na iglama 1. jako nestrpljiv, nemiran 2. jako nestrpljivo, nemirno; tražiti iglu u plastu (stogu) sijena raditi uzaludan posao, tražiti što nemoguće

ìglica

im. ž. G ìglicē; mn. N ìglice, G ȉglīcā 1. um. mala igla 2. bot. a. list crnogoričnoga drveta [borove iglice] b. biljka u obliku polugrma ili grma s peteročlanim cvjetovima nalik na ptičji kljun i s produženim tučkom c. v. bodljika 3. zool. a. morska koštunjača uska tijela i izdužene čeljusti b. v. bodljika

ìgličast

prid. G ìgličasta; odr. ìgličastī, G ìgličastōg(a); ž. ìgličasta, s. ìgličasto 1. koji je nalik na iglicu [~ list] 2. koji sadržava iglice [~ kristal]

ìglū

im. m. G ìglua, DL ìgluu; mn. N ìglui, G iglúā grad. tradicionalna eskimska nastamba koja ima oblik kupole, izgrađena od ledenih blokova

ìgra

im. ž. G ìgrē, D ȉgri, A ȉgru; mn. N ȉgre, G igárā 1. aktivnost u kojoj se vrijeme provodi u zabavi [dječja ~] 2. sportsko natjecanje ili utakmica [~ šaha; sportske igre] 3. sp. dio teniskoga susreta koji natjecatelj osvaja ako postigne najmanje četiri boda pri čemu razlika mora iznositi najmanje dva boda; sin. gem  odlučujuća ~ trinaesta igra kojom se nakon stanja 6 : 6 u gemovima odlučuje pobjednik seta; Olimpijske igre međunarodno sportsko natjecanje koje se održava svake četvrte godine u drugome gradu nastavljajući tako tradiciju atletskih natjecanja koja su se u čast boga Zeusa održavala na Olimpiji u staroj Grčkoj [ljetne Olimpijske igre; zimske Olimpijske igre]; sin. olimpijada 4. dramska, scenska ili glazbena izvedba [igra mladih glumaca] 5. pren. unaprijed smišljena radnja s određenom svrhom [prljava igra] ♦ biti u igri aktivno sudjelovati u čemu, biti sudionik čega; ~ mačke i miša neravnopravna borba, poigravanje sa slabijim protivnikom; igrom slučaja slučajno, neočekivano; ispasti iz igre prestati sudjelovati u čemu, biti izbačen iz kombinacije; izbaciti koga iz igre ukloniti koga s vodećega položaja (mjesta); onemogućiti (spriječiti) koga u radu (odlučivanju); namjestiti komu igru podvaliti komu, prevariti koga

ìgrāč

im. m. G igráča, V ȉgrāču; mn. N igráči, G igráčā osoba koja što igra ili sudjeluje u kakvoj igri, sudionik igre  vezni ~ sp. igrač zadužen za povezivanje obrane i napada

igràčica

im. ž. G igràčicē; mn. N igràčice, G igràčīcā žena koja što igra ili sudjeluje u kakvoj igri, sudionica igre

igràčičin

prid. G igràčičina; ž. igràčičina, s. igràčičino koji pripada igračici

ìgračka

im. ž. G ìgračkē, DL ìgrački; mn. N ìgračke, G ìgračākā/ȉgrāčkā/ìgračkī predmet namijenjen igri, ono čime se igra [dječja ~; drvena ~] ♦ biti ~ u čijim rukama pokoravati se tuđoj volji, biti poslušan u svemu, biti u čijoj vlasti

ìgrāčnica

im. ž. G ìgrāčnicē; mn. N ìgrāčnice, G ìgrāčnīcā prostorija predviđena za igre na sreću; sin. (kasino)

ìgrāćī

prid. G ìgrāćēg(a); ž. ìgrāćā, s. ìgrāćē koji služi za igru [igraće karte; ~ stol]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga